Propolis i upalni procesi
Brojni su znanstveni dokazi o protuupalnom učinku propolisa, ne samo na upale izazvane mikroorganizmima nego i na aseptičke upale koje nisu izazvane infekcijskim agensom (opekline od zračenja i kemikalija, autoimune upale).
Glavnu ulogu u tome imaju polifenoli iz propolisa. Istraživanja sve više otkrivaju složenost biokemijskih mehanizama koje propolis pokreće kod upalnih procesa. Njegova antioksidacijska aktivnost je osnova protuupalnog učinka što se manifestira u spriječavanju oksidativnog stresa, neutralizaciji slobodnih radikala i pojačanoj aktivnosti antioksidacijskih enzima. Osim toga, propolis potiče stanice imunološkog sustava na proizvodnju tvari s protuupalnim djelovanje (IL-10 i dr.), a koči stvaranje tvari koje podržavaju upalu (IL-1 beta, IL-2, IL-4, IL-6, IL-8, IL-12, TNF-alfa i dr.).
Snažan protuupalni učinak dokazan je kod upale izazvane radijacijom što se uočava u smanjenju slobodnih radikala i pojačanoj aktivnosti antioksidacijskih enzima. Zato je zaštita propolisom osobito značajna kod rizičnih profesija u medicini i industriji radi moguće izloženosti zračenju.
Kod upale bubrega (pielonefritis) izazvane bakterijama (npr. Escherichia coli), propolis smanjuje stupanj upalnog procesa, jer svojim antioksidacijskim učinkom neutralizira slobodne kisikove radikale koji oštećuju bubrege.
Šećerna bolest (tip diabetes mellitus) povećava oksidativni stres i nakupljanje slobodnih radikala u srcu koji oštećuju srčano tkivo. Antioksidansi iz propolisa umanjuju posljedice oksidativnog stresa.
Zahvaljujući protuupalnom i antioksidacijskom djelovanju, prevencija propolisom spriječava oštećenje srčanog mišića koje izazivaju slobodni radikali nastali kao posljedica ishemijsko-reperfuzijske pojave* (infarkt, angioplastika, tromboliza, koronarni by-pass). Istim mehanizmima spriječava produbljivanje povrede tkiva nakon udarca (npr. mišića) koje također nastaje zbog ishemijsko-reperfuzijskog fenomena. Dugotrajna primjena propolisa nema nikakvih štetnih učinaka na srce.
Tvari iz propolisa su efikasne u smanjenju upale i oštećenja plućnog tkiva.
Povoljni učinak propolisa kod presađivanja kože može se pripisati, ne samo neutralizaciji slobodnih radikala i povećanoj aktivnosti antioksidacijskih enzima, nego i smanjenju dušikovog oksida (NO). Dušikov oksid je uključen u proces oštećenja tkiva kod upalnih i autoimunih bolesti.
Poznato je da su oksidativna oštećenja tkiva (mozak je posebno osjetljiv) prisutna kod upalnih i autoimunih bolesti (multipla skleroza, encefalomielitis). Tvari iz propolisa umanjuju nakupljanje slobodnih radikala nastalih upalnim procesom i ublažavaju kliničke simptome. Povoljni učinak pripisuje se i smanjenju tvari koji podržavaju upalu (NF-kappa B, NO-sintetaza). Propolis se sve više dokazuje kao adjuvantni terapijski potencijal u spriječavanju neurotoksičnih događaja izazvanih upalnim procesima u mozgu.
Znatno poboljšanje kod pacijenata s blagom do umjerenom astmom, koji su uzimali propolis, može se pripisati smanjenju tvari koji podržavaju upalu i sužavaju dišne putove te povećanju protuupalnih tvari.
Isto tako, dokazano je da propolis smanjuje stvaranje citokina koji podržavaju upalu kod kolitisa.
Vjeruje se također da propolis spriječava angiogenezu koja pogoduje upalnim procesima.
Protuupalni učinak propolisa dokazan je kod akutne i kronične upale gornjih dišnih puteva, kemijske povrede oka, akutnog i kroničnog artritisa te bakterijskog keratitisa, uveitisa i rinitisa.
* Ishemijsko-reperfuzijska pojava – na smanjeni protok krvi kroz neke organe ili dijelove tijela zbog spazma ili organske opstrukcije krvne žile (ishemija), reakcija organizma je preveliki dotok potrebnih tvari (reperfuzija) koji izazivaju oštećenja tkiva
